Općina Velika Kopanica

beravci01  Općina Velika Kopanica se nalazi u istočnom dijelu Brodsko-posavske županije. Graniči sa općinama Donji Andrijevci, Oprisavci, Sikirevci i Gundinci. Kako dijelom izlazi na Savu ima i karakteristike pogranične općine. Postanak imena vezuje se uz pojam «kopati», «zakopati» radi dolaska vode.

Pretpostavlja se da je organizirani život na ovom području bio još u rimsko doba, ali mu se trag gubi sve do 13. stoljeća kada se uređuju župe između Dunava, Save i Drave. U doba Turaka, Velika Kopanica nije župa, nego potpada pod župu Rastić. Kao župa javlja se oko 1600.-te godine. Današnji izgled mjesto je dobilo u vrijeme Vojne krajine, kada po naredbi pukovnika Dankofa počinje izgradnja ušorenih sela s tipiziranim kućama smještenim uz glavnu prometnicu u smjeru zapad-istok. Život u Krajini bio je strogo definiran u dva smjera: vojničkom organizacijom radi obrane od Turaka i zadružnim životom kao temeljem očuvanja i napretka gospodarstva. Dioba unutar zadruga bila je kažnjivo djelo.
velika_kopanica01
Kada 1873. godine dolazi do administrativno – teritorijalne reorganizacije ustrojava se općina Velika Kopanica. Pedesetih godina 20. stoljeća Velika Kopanica gubi status općine i ulazi u sustav kotara Slavonski Brod. Demokratskim promjenama 90-tih godina prošlog stoljeća Velika Kopanica dobiva ponovno status općine. Površinom obuhvaća 52 km2. Naselja u općini su: Beravci, Divoševci, Mala Kopanica i Velika Kopanica.

Postojanje prve crkve zabilježeno je tijekom vizitacije 1730. godine. Ta crkva bila je sagrađena od drveta, pa ju je vjetar srušio. Nakon nje mještani su sagradili novu, isto tako drvenu građevinu, ali koju će zamijeniti zidanica građena od 1766. do 1768., a čiji dovršetak gradnje i posveta datiraju u 1777. godini. Između dva svjetska rata je obnavljana, kao i 60-tih godina 20. stoljeća kada je bila značajno devastirana uslijed potresa. Posljednja adaptacija ove građevine izvršena je u razdoblju od 1975. do 1983. godine.
velika_kopanica03
Prvi pokušaj opismenjavanja pučanstva vezuje se uz djelatnost franjevaca, ali roditelji nisu bili zainteresirani za napredak svojih najmlađih. Tek vrijeme Marije Terezije, tj. njen nalog za otvaranjem njemačkih škola u svakom mjestu ili barem svakoj satniji iz 1764. ozbiljnije utječe na razvoj školstva. O takvom događaju u Velikoj Kopanici govori M. A. Reljković u svom «Satiru», što je i provjereno u povijesnim dokumentima koji govore o postojanju škole u Velikoj Kopanici 1764. godine. Ova kopanička škola je bila trivijalna, s njemačkim jezikom kao nastavnim te strancima učiteljima. Školovanje je trajalo 2-3 godine.

Godine 1829. izašle su upute o obveznom otvaranju narodnih elementarnih škola u svakom mjestu. Škola je bila obavezna za svu mušku i žensku djecu, a nastava se održavala na narodnom hrvatskom jeziku. Nazivale su se narodnim jer ih je financirao narod, a elementarnim jer su se učile samo osnove. Bez obzira na teškoće 1831. je takva škola otvorena u Velikoj Kopanici koja je radila 3 godine u privatnoj kući, a 1834. je sagrađena drvena zgrada. Razlika između narodnih i trivijalnih škola bila je u tome što je položaj učitelja u potonjima bio znatno povoljniji, jer su te škole postale državne ustanove dok su narodne škole bile financirane od same općine. Školskim zakonom iz 1871. ukinut je ovakav dvojaki školski sistem i umjesto njih osnivaju se opće pučke škole, pa tako i u Velikoj Kopanici.

Daljnji razvoj školstva kretao se u mjestu ubrzanim koracima da bi 1977. godine bila sagrađena nova suvremeno opremljena zgrada spomen-škole «Ivan Filipović», koja se može podičiti brojnim aktivnostima i mnoštvom zasluženih nagrada i priznanja.

Prvi zapis o postojanju Učiteljskog pjevačkog društva «Ivan Filipović» potječe iz 1903. godine, prilikom otkrivanja spomen ploče znamenitom učitelju Ivanu Filipoviću, djelo Frangeša-Mihanovića, a pravila Društva govore da je osnovano 2 godine ranije, točnije 1901. U prvim godinama Društvo nastupa kao isključivo muški pjevački zbor, da bi 1920. bio osnovan i ženski odnosno mješoviti. Podaci iz 1950. spominju osnutak KUD-a «Filipović» premda se vjerojatno može govoriti o kontinuitetu nekadašnjeg pjevačkog društva. Isti taj KUD je inicijator osnutka čitaonice koja djeluje u njegovu sastavu.

I danas je KUD nositelj umjetničkog života, čuvar kulturne baštine. I ne samo čuvar. Brojna gostovanja i nastupi KUD «Ivan Filipović» čine ambasadorom svoga mjesta, svoga rodnog kraja.

Gospodarstvo ovog kraja nakon II. svj. rata razvija se u smjeru poljoprivrede, osnivanjem AK Jasinje. Solidna sirovinska poljoprivredna osnova poticala je i prerađivačku industriju. Prvi oblici prerađivačke industrije vezuju se uz izgradnju i razvoj mjesnog mlina, prije I. svj. rata. Nadalje, tu su i poznate kopaničke ciglane kojih je između dva rata bilo nekoliko.

Godine 1891. mjesto dobiva Vjeresijsku udrugu a iste godine i poštanski ured. Godine 1928. započeli su radovi na izgradnji zdravstvene stanice. Veterinarsku stanicu Velika Kopanica je dobila već 1925. godine, a Hrvatsku pučku čitaonicu 1895. godine.

Demokratskim promjenama devedesetih godina i poticanjem individualnih gospodarskih inicijativa otvaraju se u Velikoj Kopanici dva mlina, a u mjestu trenutno rade i tri pilane. Mještani veliku pažnju posvećuju i izgledu naselja. Kako je 1959. poharao veliki ciklon koji je rušio krovove, čupao stabla i oštetio mnoge kuće, tom je prilikom uništen stogodišnji park. Od prodanog sušenog drveta kupljene su nove sadnice i mjesni park je ponovno obnovljen. Pri formiranju školskog parka 1979./80.g. ponovno je obnovljen i mjesni park prema stručnom nacrtu. Uz nove sadnice kestena i lipe, sade se i sadnice breze i ukrasno grmlje. Iste godine je obnovljen i nogostup kroz mjesni park.

0