
O počecima igranja nogometa u Velikoj Kopanici ne postoje sačuvani zapisi prema kojima bi se točno mogao utvrditi kada se krenulo sa nogometom na ovim prostorima. U nogometnoj literaturi (Sto godina nogrugog ometa u Hrvatskoj 1880. – 1980.) zapisano je da je u Velikoj Kopanici osnovan Športski klub «Hajduk» 1932. godine, što potvrđuje i usmena predaja starijih mještana. Kako je u to vrijeme u Velikoj Kopanici živjelo pretežito njemačko stanovništvo koje je zahtijevalo posebne škole i sportske klubove, hrvatska mladež je osnovala klub koji nije imao samo svoj sportski cilj, nego je predstavljao okupljalište studenata i gimnazijalaca. Klub se nije u to vrijeme službeno registrirao.
Do početka Drugog svjetskog rata klub je aktivno radio i igrao samo prijateljske utakmice s klubovima iz susjednih mjesta Slavonskog Šamca, Strizivojne, Garčina i drugih mjesta koja su u to vrijeme imala osnovane i organizirane sportske klubove. Klubovi iz manjih mjesta kao Kopanica nisu imali privilegiju igrati prvenstvene utakmice s gradskim klubovima koji su bili registrirani u nadležnom podsavezu . Registrirani klubovi nisu smjeli igrati sa neregistriranim klubovima bez posebne dozvole, a takav je bio i slučaj s kopaničkim klubom.
Prvo nogometno igralište tadašnji ŠK «Hajduk» je napravio u Gorjancima, na utvaju na kojem su se čuvala stada goveda i svinja. Uredili su prostor za igru, a linije koje su označavale teren povlačile su se posipanom piljevinom i vapnom. Uvjeti za bavljenje sportom bili su teški. Samo rijetki igrači su si mogli priuštiti opremu za igranje, dok su ostali igrali u onome što su imali prema svojim mogućnostima.
Za vrijeme Drugog svjetskog rata klub nije radio, jedino je živio u srcima onih koji su ga voljeli. Vojta Flidr i Mato Majetić su 1947. godine u Đakovu u tamošnjem podsavezu prvi puta službeno registrirali klub pod nazivom NK «Bratstvo». Svoju prvu službenu prvenstvenu utakmicu NK «Bratstvo» je odigralo u mjestu Beketinci gdje su tada izgubili sa visokih 10:1. Za prvog trenera izabran je Ivica Ergotić, jedan od utemeljitelja i igrača Športskog kluba «Hajduk». Kupnja opreme vršila se pomoću dobrovoljnih priloga mješatana, sponzorstvima i naplaćivanjem ulaznica na utakmice. Nakon nekoliko godina igralište kluba premješteno je na vašarište u Tomakovcima, u današnju Ulicu Ivana Filipovića, a nakon registracije kluba igralište je bilo iza mjesne ambulante i veterinarske ambulante. Kada je u klub došla nova igračka snaga, promijenili su naziv kluba u NK «Omladinac», a 1950. godine, osnivanjem nogometnog centra Slavonski Brod, klub napušta natjecanja u Đakovačkom nogometnom savezu i potpada pod NSO Slavonski Brod.
1953. godine članovi kluba mijenjaju ime u NK «Posavina», a to ime klub je zadržao do današnjih dana. Istovremeno naziv kluba simbolizirao je i naziv organizacije u kojoj su članovi kluba radili i naziv teritorijalnog područja na kojem se nalazi Velika Kopanica. Klub je za nogometno igralište dobio prostor iza današnje crkve i zgrade općinskog poglavarstva zvan „Popinjača”. U izgradnji igrališta sudjelovao je mjesni mlin «Posavina», poklanjanjem drvene građe za izradu stativa, piljevinom za obilježavanje igrališta, te financijskom pomoći. Početkom 60-tih godina u klubu se rodila ideja o održavanju kulturno – zabavnog života kluba, te su počeli sa organizacijom zabavne večeri pod nazivom Plava sportska noć, a koja se održala sve do danas. U njenoj organizaciji sudjelovali su svi članovi kluba, održavala se početkom godine, i na njoj bi se okupljali sadašnji i bivši članovi kluba te bi se nagrađivalo najboljeg igrača i najboljeg strijelca, a zaslužni članovi kluba bi dobili priznanja.

Pobjedom od 4:1 protiv NK «Borca» iz Sikirevaca dana 21.05.1963. u Velikoj Kopanici, Nogometni klub «Posavina» je zauzeo prvo mjesto na tablici i time prešao u veći rang natjecanja, što je svjedočilo o tadašnjoj igračkoj kvaliteti i kvaliteti vodstva kluba. Početkom 70-tih godina ono što je za vrijeme osnutka kluba značio mjesni mlin, sada je postao Agrokombinat «Jasinje», u kojem je bila zaposlena većina igrača i članova kluba, te koji im je bio glavni sponzor i organizirao igračima prijevoz na utakmice. Kako se klub tada natjecao u Međuoćinskoj nogometnoj ligi Slavonski Brod, sustav natjecanja je uvjetovao da za odigravanje utakmica klubovi moraju imati osigurane osnovne uvjete, primjerice svlačionice za igrače i suce, te ogradu oko igrališta. Zbog povećanih materijalnih potraživanja, klub se odlučio na održavanje nogometnog turnira na kojem bi sudjelovale nogometne ekipe iz obližnjih mjesta kako bi naplaćivanjem ulaznica povećao svoje prihode. Tako je 1973. godine dobrovoljnim radom igrača oko igrališta postavljena ograda. Tri godine kasnije, opet dobrovoljnim radom igrača i članova kluba, te raznim donacijama, izgrađene su klupske prostorije koje su se sastojale od dvorane za sastanke, svlačionice i kupaonice za goste, svlačionice i kupaonice za domaće igrače, svlačionice za suce, te spremišta i predprostora. Zbog predanosti izgradnji klupskih prostorija igrači su manje trenirali, što se odrazilo na igru, jer je klub uglavnom bio na začelju ljestvice.
Novi sustav natjecanja i nova pravila uvjetovala su klubovima stvaranje podmlatka, koji će se natjecati u istom rangu u kojem se natječe i seniorska ekipa. Tijekom 1978. i 1979. godine u Velikoj Kopanici je stasala prva generacija juniora koja je ispočetka odigravala samo prijateljske utakmice, da bi se kasnije uključivala u ekipu kad je to bilo potrebno. 1979. godine podmladak NK «Posavine» je osvojio 1. mjesto u II. općinskoj nogometnoj ligi, što je nagovijestilo uspješnu budućnost kluba. Početkom 80-tih godina pri klubu je osnovana pionirska sekcija nogometaša, koje je trenirao Mato Mihalj, igrač seniorske ekipe, a redovito su na prijateljskim utakmicama i turnirima svog uzrasta osvajali prva mjesta i donosili klubu vrlo dobre rezultate.
1982. godine obilježeno je 50 godina postojanja i uspješnog djelovanja Nogometnog kluba «Posavina», a tim povodom obnovljene su kupske prostorije i klub je kao cjelina primio prigodnu nagradu tadašnjeg Saveza za fizičku kulturu koja i danas krasi police osvojenih trofeja. Prigodom obilježavanja obljetnice kluba prvi put je odštampan grb kluba koji se do današnjih dana zadržao, ali sa jednom sitnom izmjenom. Naime, s drugog bijelog polja uklonjena je zvijezda petokraka. Tih godina klub je bio veoma uspješan, što je potkrijepljeno podacima da su i seniorska i juniorska ekipa ostvarivale tada zavidne rezultate i uglavnom pobijeđivali sve svoje protivnike. Sredinom 80-tih godina, osim dobrih rezultata važno je spomenuti još jedan uspjeh. U suradnji sa Agrokombinatom «Jasinje» na nogometnom igralištu je postavljena drenaža koja je poboljšala kvalitetu terena, a oko igrališta su postavljeni šahtovi. Kraj 80-tih godina obilježen je nešto slabijim rezultatima, jer je u klubu došlo do osipanja igračkog kadra, što je otežalo uigranost ekipe. U ljeto pred početak natjecateljske 1989./90. godine, klub je sudjelovao na turniru u BiH, gdje su zauzeli prvo mjesto i za nagradu osvojili pehar i novčanu nagradu, a ekipa je proglašena za fair-play ekipu na turniru, te je za to također osvojen pehar u trajno vlasništvo. Sve lošiji međuljudski odnosi u klubu odražavaju se i na igrače, pa tako i seniorska i juniorska ekipa ne postižu neke zapaženije rezultate.
Početak 90-tih godina obilježila su ratna zbivanja koja su uvelike utjecala na zbivanja u klubu. Neko vrijeme nisu se odigravale utakmice, jer su igrači loptu zamijenili puškama i otišli na ratišta braniti domovinu. Uspostavljanjem uvjeta za daljnje natjecanje u klub se vraćaju igrači, dolazi do izmjene uprave i igračkog kadra. Na sjednici održanoj dana 22. listopada 1993. godine donešena je jednoglasna odluka da se izmjeni postojeći naziv kluba u NK «Posavina – Božić». Ali to ime se zadržalo samo do 1995. godine, kada je klub napustio tadašnji upravni odbor, a vraćeno je staro ime NK «Posavina». Obnovljene su klupske prostorije koje su bile oštećene od granatiranja i dograđeni su novi objekti uz stadion. Kulturno – zabavni život kluba vraćen je u prijašnje stanje te se ponovno započelo s održavanjem Plave sportske noći. Juniorska ekipa je po završetku sezone 1994./95. osvojila 1. mjesto, te je za to nagrađena Priznanjem Nogometnog saveza Općine Slavonski Brod. U tim, za klub teškim vremenima, veliku potporu donacijama klubu dao je g. Veselko Prlić, koji je u nekoliko navrata klubu poklonio kompletnu sportsku opremu.